Od ljudi tražimo da rade brže, pametnije i prihvate umjetnu inteligenciju, dok se sve veći broj njih potajno pita hoće li za njih uopće biti mjesta u budućnosti. Ta napetost ne nestaje sama od sebe. Ona se odražava u podacima o zadržavanju zaposlenika, rezultatima angažiranosti i organizacijskoj kulturi.
No upravo je tu prilika: organizacije koje prepoznaju tu zabrinutost i ulažu u svoje ljude jednako kao i u tehnologiju bit će one koje će ostvariti najveći uspjeh. Umjetna inteligencija ne mora značiti neizvjesnost. Uz pravo vodstvo, ona može značiti rast.
Pravi rizik nije u tome da umjetna inteligencija zamijeni stručnjake, već da organizacije stručnjacima ne osiguraju odgovarajuće alate i zaštitne mehanizme za sigurno upravljanje AI-jem, zbog čega svi ostaju raditi sporije i opreznije nego što je potrebno.
Ovo istraživanje pokazuje da si lideri više ne mogu priuštiti zanemarivanje ljudskog utjecaja usvajanja umjetne inteligencije. Ako se uvodi bez jasnih smjernica i odgovarajuće podrške, AI može narušiti povjerenje u teško stečene vještine i potaknuti nepotreban strah.
S druge strane, kada se implementira promišljeno i transparentno, umjetna inteligencija ima potencijal unaprijediti radna mjesta, osloboditi zaposlenike rutinskih i repetitivnih zadataka te im omogućiti da se usmjere na smisleniji rad veće vrijednosti. Prioritet organizacija sada bi trebao biti osigurati zaposlenicima odgovarajuću edukaciju, kontekst i podršku potrebnu za prilagodbu novim okolnostima.
