Bilo bi jednostavno pripisati otpor prema promjeni ITSM platforme organizacijskoj tromosti ili nedostatku odlučnosti vodstva. Međutim, stvarnost je složenija – i razumljivija.
Organizacije ne ostaju na platformama koje ih ograničavaju zato što nemaju ambicije za poboljšanjem. Ostaju zato što se percipirani rizik promjene često čini većim od problema koje uzrokuje postojeće stanje.
U pravilu su prisutna tri ključna razloga:
Zamka već uloženih sredstava
Godine prilagodbi, integracija, razvoja procesa i uloženog znanja predstavljaju značajnu financijsku i organizacijsku investiciju.
To stvara klasičnu zamku već uloženih sredstava (sunk cost trap) – tendenciju da nastavimo ulagati u postojeći smjer samo zato što smo već mnogo uložili, umjesto da odluke temeljimo na budućoj vrijednosti koju možemo ostvariti.
Poseban izazov nastaje kada su upravo lideri koji su podržali izvornu implementaciju odgovorni za njezin daljnji uspjeh. Tada se često javlja potreba da se opravda ranija odluka i zadrži uvjerenje da platforma još uvijek odgovara potrebama organizacije. Posljedica je da se stvarni problemi umanjuju, a poslovni argumenti za promjenu nikada ne dobiju pažnju koju zaslužuju.
Zato je važno da organizacije iskreno sagledaju vlastitu situaciju, analiziraju povratne informacije ključnih dionika i postave jednostavno pitanje:
Biramo li zaista najbolje rješenje za budućnost ili samo najlakši put prema kratkoročnom, prosječnom rezultatu?
Umor od promjena
Velike organizacije gotovo su stalno usred neke transformacije. Uvijek postoji novi projekt koji se natječe za pažnju, budžet i kapacitet zaposlenika za prihvaćanje promjena.
ITSM rijetko zauzima vrh strateške liste prioriteta. On je temeljna infrastruktura koja omogućuje funkcioniranje drugih poslovnih inicijativa – i najčešće postaje vidljiv tek kada prestane raditi kako treba.
Organizacije bi zato trebale promatrati ITSM kao stratešku transformaciju koja omogućuje uspjeh drugih poslovnih programa.
Takvoj transformaciji najbolje je pristupiti postupno: prvo modernizirati područja s najvećim poslovnim utjecajem, umjesto pokušaja provođenja jedne velike i rizične zamjene cijelog sustava.
Takav pristup omogućuje zadržavanje zamaha i fleksibilnosti, čak i kada se poslovni prioriteti privremeno promijene.
Postupni gubitak sposobnosti prilagodbe
S vremenom platforma ne oblikuje samo procese – ona počinje oblikovati i način rada zaposlenika.
Timovi se počinju prilagođavati ograničenjima sustava umjesto da ih pokušavaju ukloniti. Zaobilazna rješenja postaju uobičajeni način rada. Promjene se počinju doživljavati kao previše složene pa ih se sve češće izbjegava. Na taj način organizacija postupno gubi sposobnost prilagodbe.
Ono što bi trebalo biti jednostavno poboljšanje pretvara se u složene projekte koji zahtijevaju nesrazmjerno mnogo vremena, koordinacije i resursa. Ovdje nije riječ samo o problemu alata – riječ je o problemu operativnog modela i organizacijske kulture.
Kada se ključna platforma za upravljanje uslugama opire promjenama, s vremenom se i cijela organizacija počinje opirati promjenama.