Naše nedavno izvješće
„The human cost of digital transformation“ pokazalo je da naši sustavi komunikacije, rada i angažmana potiču skrivene uzroke fenomena tzv. „quiet crackinga“. Riječ je o trajnom osjećaju nezadovoljstva na poslu koji vodi do smanjenog angažmana, slabijih rezultata i veće želje za odlaskom iz organizacije.
Tehnostres je jedan od glavnih pokretača. To je pritisak koji zaposlenici osjećaju zbog stalne potrebe prilagodbe novim digitalnim alatima i sustavima - i postao je dio svakodnevnog rada. Tijekom posljednjih 12 mjeseci gotovo dvije trećine knowledge workera (64%) izjavilo je da je tehnologija negativno utjecala na njihov radni život.
Kada su alati raspršeni, a timovi rade u silosima, pojavljuju se problemi koji usporavaju isporuku, smanjuju jasnoću odgovornosti i frustriraju zaposlenike. Ti se problemi obično pogoršavaju kako timovi rastu ili posao postaje sve više cross-funkcionalan.
Nedostatak zajedničke vidljivosti i usklađenosti
Kada timovi koriste različite alate, nitko nema potpunu sliku prioriteta ili napretka. Primjerice, izvršni lideri mogu pratiti strateške ciljeve u prezentacijama, dok delivery timovi upravljaju radom u Jiri, a marketing planira kampanje u tablicama ili drugim alatima. Rezultat je neusklađenost: timovi isporučuju rezultate koji nisu jasno povezani s poslovnim ciljevima, a lideri teško donose informirane odluke.
Neučinkovite predaje i ponovni rad
Alati u silosima otežavaju suradnju, čineći je sporijom i podložnijom pogreškama. Produktni tim može dokumentirati zahtjeve u Confluenceu, dok developeri rade prema zastarjelim ticketima. Istovremeno, korisnička podrška nema uvid u nadolazeće promjene. Sve to dovodi do ponovnog rada, pogrešaka i lošijeg korisničkog iskustva.
Gubitak informacija i dupliciranje posla
Kada su informacije izolirane, organizacijsko znanje ostaje zarobljeno u inboxima, chat alatima i osobnim dokumentima. Primjerice, HR može provoditi promjene bez uvida u rokove IT isporuke. Važne informacije mogu biti propuštene, a ljudi su prisiljeni ponovno stvarati dokumente koji već postoje.
Smanjena brzina i moral
Često prebacivanje između alata povećava kognitivno opterećenje i burnout te negativno utječe na produktivnost. Što su alati manje integrirani, to timovi više vremena troše na traženje informacija i koordinaciju, a manje na stvarni rad. Spor napredak može biti demotivirajući, kada jednostavni zadaci traju predugo, moral tima pada.
Preopterećenost sastancima
Zajedničko svim nepovezanim načinima rada jest nedostatak usklađenosti - ljudi ne znaju što trebaju raditi (ili zašto) i trebaju informacije od drugih kako bi napredovali. Rezultat su brojni sastanci. U nekim organizacijama preopterećenost sastancima je ekstremna. Naše istraživanje pokazalo je da jedan od deset zaposlenika izgubi cijeli radni dan tjedno (otprilike 50 godišnje) na sastanke.